FRIDRICH KATZER 1861. - 1925.

Ove godine  (1975.)  se navršava 50  godina od smrti Fridricha Katzera, značajnog istraživača u području geologije Bosne i Hercegovine, Savez geologa Bosne i Hercegovine, kao i čitav niz geoloških i rudarskih radnih organizacija, zatim Akademija nauka i umjetnosti BiH, Republička zajednica za naučni rad – Sarajevo, Rudarsko-geološki fakultet – Tuzla , Prirodno-matematički fakultet Sarajevo i Zemaljski muzej BiH – Sarajevo izrazili su potrebu i podržali inicijativu, da se na skroman i radan način obilježi 50. godina od smrti ovog istraživača, čije kompleksno djelo predstavlja stabilni temelj geološke nauke i prakse u našoj Republici. Radan i skroman način je odabran zato što su to bile i najizrazitije osobine

F.  K a t z e r a,  pa je i to odgovarajući način da se odužimo njegovoj svijetloj uspomeni.

 Rijetko se događa da se obilježavaju godišnjice i jubileji istraživača, koji potiču iz drugih zemalja i koji su svoje djelo stvorili u uslovima strane okupacije. F. K a t z e r   je i ovdje morao biti izuzetak, jer je za svih 27 godina djelovao kao istinski istraživač, borac za emancipaciju u području geologije i rudarstva Bosne i Hercegovine, te za pravilnu i pravednu valorizaciju rudnih bogatstava. Zato je i moguće u uslovima samoupravnog socijalističkog društva, koje favorizuje kvalitete rada i pozitivne rezultate, da se pristupi obilježavanju ove godišnjice i kompleksnoj ocjeni ukupnog doprinosa F. K a t z e r a  geologiji i rudarstvu Bosne i Hercegovine.

 F r i d r i c h  K a t z e r  se rodio u Čehoslovačkoj (tada pokrajina Bochemia u sastavu Austro-Ugarske) u gradu Böhman-u (sada Rokiscani) 5. juna 1861. godine, u njemačkoj porodici. Pohađao je realnu gimnaziju u Kutnoj Gori i Pragu, gdje je i maturirao 1880. godine, sa odličnim uspjehom. Visoko obrazovanje je stekao na Visokoj tehničkoj školi u Böhmenu i Univerzitetu u Pragu (hemijski smjer), gdje je izabran za asistenta na Katedri za geologiju, mineralogiju i paleontologiju. Na toj dužnosti je ostao u periodu od 1883 – 1887. godine.

 Nakon kraće specijalizacije kod profesora K. P r e i s a  i studijskog boravka u Minhenu i Berlinu, vratio se u Prag gdje je osnovao ustanovu za ispitivanje građevinskih materijala, koju je vodio u toku sljedeće tri godine. U tom periodu bio je na studijskom boravku na Univerzitetu u G i e s s e n-u (Njemačka), gdje je 11. decembra 1890. godine, promovisan u d o k t o r a  f i l o z o f i j e (postquan examen magna cum laude).

 F. K a t z e r  je 1892. godine izabran za asistenta na Akademiji za rudarstvo u Leobenu (Katedra za mineralogiju, geologiju, paleontologiju i rudna ležišta), gdje je ostao do kraja novembra 1895. godine. Zbog, kako navodi u svojoj biografiji, tragičnih porodičnih razloga i slabog materijalnog stanja, krajem 1895. godine odlazi u Braziliju, gdje je 2. januara 1896. godine bio na dužnosti šefa sekcije u muzeju države Pará i savjetnik tamošnje vlade za geologiju.

 U ovom, prvom, periodu geološkog rada, F. K a t z e r  se oformio u serioznog stručnjaka i naučnog radnika. Iz tog vremena potiču njegovi brojni radovi i naučne rasprave o geologiji Böhmen-a i Riesengebirge-a, zatim o trijasu Kaernten-a u donjoj Austriji kao i niz drugih radova čiji se spisak nalazi u bibliografiji F. K a t z e r –a, štampanoj u ovoj Spomenici. Sam K a t z e r,  je posebno isticao svoju osposobljenost za ispitivanje građevinskih materijala. Predlagao je da se ta oblast osnuje kao posebna naučna disciplina pod nazivom L i t o c h r e i o l o g i e.  Tokom četverogodišnjeg rada u Brazilu (država Pará) on se bavio raznovrsnom geološkom problematikom, posebno proučavanjem pijaćih voda i vodosnabdijevanjem nekih gradova, kao i proučavanjem geološke građe i rudnih ležišta u ovoj državi, o čemu je takođe, objavio zapažene rasprave. Nakon stečenog iskustva u Pragu i Leobenu na uređivanju muzejskih zbirki on je u muzeju države Pará imao priliku da organizuje kompletne zbirke iz mineralogije, petrografije i paleontologije. Svoje bogato iskustvo na ovim poslovima, docnije je nesebično prenosio prilikom uređenja zbirki Zemaljsog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

 Početkom 1898. godine F. K a t z e r  je saznao za upražnjeno mjesto u Sarajevu, pa se obratio sa sljedećom molbom (pisanom 17. januara 1898. godine, Ministarstvu u Beču za pitanja Bosne i Hercegovine):

 «Sa strahopoštovanjem je niže potpisani privatno obaviješten, da se kod glavnog rudarskog udruženja u Sarajevu ukazalo jedno mjesto za pomoćnika za geologiju ili jednog geologa. Pod pretpostavkom da bi se ovdje moglo raditi ponajprije o namještenju jednog praktično obučenog namještenika i montan-geologa, u kome bi oba pravca namještenika, odnosno njegovo obrazovanje, kao i njegova dosadašnja djelatnost, isto tako potpuno odgovarali najmanjim zahtjevima službe, kao i da bi mogao da se nada da bi mogao zadovoljiti svoje sopstvene stručne sklonosti – dozvoljava sebi slobodu da se obrati sa molbom u vezi sa navedenim upražnjenim mjestom C. i K. zajedničkom ministarstvu za pitanje Bosne i Hercegovine.

 Kao svoju preporuku za traženo mjesto dolje potpisani slobodan je navesti sljedeće:

 Kao priloženi curriculum vitae (biografija) i ostali prilozi i bliži podaci dole potpisanog su:

 1.  Da je obučen u čisto naučnom smislu u mineralogiji, pertografiji, geologiji, paleontologiji, rudnim ležištima.

2.  Da je hemičar ili analitičar.

3.  Da je bio stalno zaposlen samo kod tzv. Interdisciplinarnih katedri i muzeja tj. kod takvih ustanova gdje se podjednako njeguju mineralogija,  geologija i paleontologija, što ga je sačuvalo da ne ostane naučno jednostran, a istovremeno geologija u njegovom obrazovanju ima prednost kao i ostali predmeti njegove glavne struke.

4.  Da je specijalista u fahu lithochreiologie, koju je on osnovao kao praktičnu naučnu granu.

5.  Da je imao često priliku za razvitak mnogostrane djelatnosti kao montan-geolog i geološki savjetnik, po pitanjima montan-geologije i vode.

6.  Da je obučen u geološkom snimanju.

 Pri svoj skromnosti vjeruje dolje potpisani pun strahopoštovanja da sebi može dozvoliti da se nada, da jedno ovako višestruko stručno obrazovanje, pri savremenom uobičajenom sistemu autospecijalizacije, ne pokazuje mnogo geologa. Ono što niže potpisani naročito želi naglasiti, jer on to smatra za prednost, jeste okolnost, da on nije bio angažovan samo u užoj struci, nego da je takođe i u svakoj pojedinoj grani primjenjene geologije bio dovoljno dugo praktično angažovan, da bi sa jedne strane prodro u cjelinu struke, a sa druge strane na stvaranju novih metoda i njihovog sistematskog oblikovanja, kao doprinos.

 Nakon što je dao iscrpne podatke o svom dotadašnjem radu i rezultatima, svoju molbu je zaključio ovako:

 «Uzrok zbog čega potpisani čezne za Evropom i u kojoj bi želio jedno skromno mjesto leži, prije svega, u nepodesnim sanitetskim okolnostima amazonske oblasti, gdje pored žute groznice trenutno takođe hara i opasna tifusna groznica, na koju otpada preko polovina smrtnih slučajeva i, dalje, u teškoćama i ogromnim naporima sa kojima je svaki poduhvat skopčan, a što sve ni najčvršći organizam ne može izdržati.»

 Osim što je interesantan danas prevaziđeni način obraćanja za zaposlenje, iz ovoga je vidljiva i samosvjesnost F. K a t z e r-a  o onome što je do tada naučio i uradio. Da to nije bilo bez podloge, ubrzo će pokazati svojim radom i rezultatima.

 F. K a t z e r  je primljen i pozvan da stupi na dužnost kao adjunkt (pomoćnik) geologa u Rudarskom glavarstvu u Sarajevu, od 15. jula 1898. godine.

 Odmah po svom dolasku u Sarajevo, F. K a t z e r  je intenzivno proučio dotadašnja geološka istraživanja u Bosni i Hercegovini, sačinio o tome izvještaj a malo docnije i p r v i Program geoloških istraživanja u Bosni i Hercegovini. Od tada počinje ogromna, raznovrsna i bogata rezultatima njegova 20-to godišnja aktivnost na geološko-rudarskom istraživanju u proučavanju Bosne i Hercegovine. Za sve to vrijeme nije pokrenut nijedan veći problem, nijedna značajnija akcija u geologiji BiH, a da u njoj, direktno ili indirektno, nije učestvovao F. K a t z e r.  Međutim, u isto vrijeme, bez njega nisu rješavani važniji rudarski problemi (u svim mineralnim sirovinama od uglja do željeza), niti su otvarani proizvodni objekti bez njegovog učešća.

 Zahvaljujući predanom radu i velikim rezultatima, K a t z e r-a  je, već 1900. godine preuzela Zemaljska vlada u Sarajevu, a već 1901. godine ga unaprijedila u zvanje

z e m a lj s k o g   g e o l o g a. U isto vrijeme je ostao saradnik Zemaljskog muzeja, sa stalnim godišnjim honorarom.

 Iste godine je F. K a t z e r  započeo pripreme za ekskurziju učesnika IX internacionalnog geološkog kongresa, koji je održan u Beču 1903. godine. On je izborio materijalnu i drugu podršku i napisao knjigu «Geološki vodič kroz Bosnu i Hercegovinu» i, na taj način, najšire afirmisao geološku problematiku ove zemlje.

 Godine 1909. je F. K a t z e r-u,  na prijedlog Zemaljske vlade u Sarajevu, car dodijelio zvanje rudarskog savjetnika. Već sljedeće godine je K a t z e r  pokrenuo odvajanje Zemaljskog geološkog zavoda od Zemaljskog rudarskog glavarstva. U suprotnom, obavijestio je Vladu, konkurisaće za profesora u Pribanu i napustiti Bosnu i Hercegovinu. Njegov spor sa J. Grimer-om, upravnikom rudarskog glavarstva, trajao je godinama, pa mnogobrojni pokušaji izmirenja, čak i po nalozima iz Beča, nisu donijeli rezultat.

 Godine 1912. pod brojem 2400, Zajedničko ministarstvo finansija iz Beča, dalo je saglasnost da se Zemaljski geološki zavod odvoji od Zemaljskog rudarskog glavarstva. Iste godine je izrađen i usvojen Statut o organizaciji i radu Zemaljskog geološkog zavoda u Sarajevu. Ta godina se uzima i kao godina početka organizovane institucionalne geološke djelatnosti u Bosni i Hercegovini, čiji je sada nosilac Institut za geologiju, u okviru «Geoinženjeringa» u Sarajevu.

 F. K a t z e r  je 1915. godine preveden u zvanje vladinog savjetnika, pri čemu mu je kao posebna vrijednost navedena odluka da odustane od profesorskog mjesta i ostane na radu u Bosni i Hercegovini. Prema nesigurnim podacima penzionisan je 1919. godine.

 U toku svog 40-to godišnjeg rada (1883.-1923.), F. K a t z e r  je objavio oko 130 naučnih radova (članci, rasprave, monografije) i 400 popularnih članaka, notica i referata iz raznih područja geologije: mineralogija, petrografija, rudna ležišta, paleontologija, hidrogeologija i geografija, problematika krša, poznavanje glacijacija u BiH itd. Teško je ocijeniti u čemu je dao najveći doprinos. Ako bi pisac ovih redova trebalo da se opredijeli, onda bi prevagu imao 20-to godišnji rad na Geološkoj karti BiH, koju je stvarao sa nevjerovatnom upornošću, sa  o g r o m n o m   i n t u i c i j o m  i organizovanošću, na čemu mogu da se i sada uče i inspirišu mlađe generacije geologa i da mu pozavide i najpoznatiji savremeni istraživači i organizatori sličnih poslova. Iz rada na geološkoj karti i njegovog stalnog kontakta sa rudarskom praksom proizašla su njegova epohalna djela o ležištima željeza, mangana i žive, uglja (u 2 toma), paleozoiku BiH itd.

 Cijeneći izvanredne rezultate koje je F. K a t z e r  postigao na geološkom istraživanju i poznavanju Bosne i Hercegovine, Srpska kraljevska akademija nauka ga je, 18. februara 1924. godine, izabrala za svog dopisnog člana u Akademiji prirodnih nauka, gdje su već u tom zvanju bili N i k o l a  T e s l a,   M i h a j l o  P u p i n,  I v a n  Đ a j a  i  V l a d i m i r 

P e t k o v i ć. Tako se F. K a t z e r  uvrstio u red najznačajnijih savremenika na polju prirodnih nauka, što je, nesumnjivo i zaslužio.

 Umro je 4. februara 1925. godine u Sarajevu, skromno kako je i živio. Sahranjen je u Sarajevu, jer je ostao bez bliže porodice još prije odlaska u Brazil.

 Ova Spomenica je pokušaj sada aktivne generacije geologa, koja stvara nova djela zahvaljujući i bogatom fondu znanja i rezultata koje je ostavio F. K a t z e r,  da se oduži ovom velikom radniku i naučniku. Pišući o njemu i njegovom djelu, a istovremeno iznoseći dio od danas neuporedivo širih i dubljih rezultata geoloških istraživanja, nastojimo da izrazimo geolozima imanentnu orijentaciju i opredijeljenost da se i ubuduće ulažu stvaralački napori koji će doprinositi bržem razvoju naše zemlje.

 Na kraju želim da istaknem da je ostvarenju ideje za izdavanje ove Spomenice veoma mnogo doprinio prof. ing. H a j r u d i n  N u m i ć,  direktor Republičke zajednice za naučni rad – Sarajevo, a da su za sređivanje podataka o F. K a t z e r u  zaslužni B o ž o  M a dž a r  iz Arhiva Bosne i Hercegovine i mr Lj u b o m i r  Č v o r o v i ć  iz Instituta za geologiju. Koristim se prilikom da im se zahvalim na učinjenom doprinosu.
0 0